Od Velike poljane do Ivanovca (21.5.2023.)

Prije pričice o izletu koji se dogodio u nedjelju, 21. svibnja 2023. godine, evo priče o kako je to bilo 1930-ih godina nakon što je izgrađen Dom Josipa Svobode na Velikoj poljani. Zvonimir Keler u jednom članku o desetodnevnom boravku na Velikoj poljani pisao je i o izletu po planinarskoj stazi do Ivanovca:

Eto, već ide druga godina, što je izgrađen lijepi Svobodin dom na Psunju. Prošloga ljeta proveli smo deset dana u Psunju, upoznali mnoge do onda nepoznate ljepote te prekrasne gore i uživali u novim utiscima na izletima u bližoj i daljoj okolini doma.

Dom je sagrađen na visini od 708 m, a na rubu velike gorske livade, zvane Poljana. Ispod livade u neposrednoj blizini doma nalazi se vrelo obilne i stalne izvor vode potoka Buga, koji nas osvježuje ujutro i po povratku s izleta. Dobrom nas hranom opskrbljuje izvrsna kuharica iz lugarnice neposredno kraj doma. Ona je i opskrbnik doma kroz cijelu godinu. Osim velike blagovaone i kuhinje u prizemlju, u domu se nalaze dvije male spavaone po 2 kreveta, jedna velika skupna muška spavaona i jedna manja ženska.

Kroz prozore doma otvara nam se najljepši pogled na zapad u dolinu rijeke Pakre, gdje se kao na dlanu vidi glasovito kupalište Lipik. Uveče nam onaj kraj na zapadu izgleda kao nebo puno zvijezda, jer do nas dopire ne samo lipičko električno svijetlo već i ono iz Poljane i Bujavice, gdje su poznati izvori svijetlećeg i pogonskog plina. Tako nam i Bog Pluton pojačava čari zvjezdanog neba na Psunju!

Jutro nam se kroz prozore oko osvježuje gledajući mnogobrojne gorske kose i uvale, što su se pružile jedna pored druge u smjeru od istoka prema zapadu. To su Kamenita Kosa, Košarina Glavica, Smrekina Kosa, Jasenova Kosa, Hrteljak, Rominac i Omanovac. Zaista je težak izbor za jutarnju šetnju, jer bi ih čovjek htio ujedamput sve obuhvatiti. Nekako nas najviše primamljuje vrh Oštrenjaka  (718 m), koji se kao nastavak Kamenite Kose jednom uvalom odvojio od nje, pa dominira iznad ostalih. Njegova trupina nam je u neposrednoj blizini, a iza nje se vidi Konjska Glava (815 m) i u pozadini bosanske planine Kozara i desno Grmeč.

Pođimo, dakle na Oštrenjak! Put nas vodi kamenitom kosom preko malih crnogoričnih šumica punih intenzivnih mirisa. Na jug nam se otvara čaroban pogled na dolinu potoka Rašaške te Marinu, Lipovu i Trešnjevu Kosu. U uvali ispod Oštrenjaka dijele se staze, desna obilazi oko Oštrenjaka na Lijepu Kosu, lijeva će nas odvesti pod strmu pećinu Malog Oštrenjaka, a livadom ravno gore ćemo stići na vrh Oštrenjaka. Ako nam je, da se ljeti naužijemo debelih jagoda, krenut ćemo desnom stazom, lijevom stazom prolazimo tada kroz šikare malina, koje nas opajaju svojim mirisom, a srednjom ćemo doći najprije na vrh, okolo kojega se često viđavaju srne i tragovi divljih svinja. Za 20 minuta eto nas na vrhu! Na horizontu prema istoku dominiraju široka pleća Brezovog Polja, od kojeg se u sjaju jutarnjeg sunca spušta Kamenita Kosa, gola (nesmiljeno) ogoljena Marinica, Marina Kosa i oblikom čudnovata, a lijepim livadama obilata Lipovica s Lipovom Kosom. Ako se od vrha Oštrenjaka jednim hrptom kroz šumu probijemo na kamenu stijenu Malog Oštrenjaka, iznenađuje nas veličanstve pogled duboko u dolinu. Pred sobom vidimo tri doline, koje su se kao rašlje urezale između spomenutih kosa počevši od Brezovog Polja na istoku, da se ovdje na zapadu duboko ispod nas sjedine. To su naše Rašaške, u kojima buči voda i plivaju brze pastrve. Gdje se one sastaju u veliku Rašašku, bijeli se ispod nas malo drvarsko naselje Ivanovac, a u pozadini se visoko iznad Trešnjeve Kose diže Konjska Glava, koja među svojim stoljetnim hrastovima krije milovidni Muški Bunar.

Stijena se Malog Oštrenjaka ovdje prema istoku strmo ruši, a uz njene pukotine raste bujno slatki oslad. Zapadno od Oštrenjaka primamljuje nas susjedni Srnolov. Pogled sa Srnolova prema sjeverozapadu mnogo je širi nego li iz Oštrenjaka. Eno tamo uz Omanovac zabijelio se i naš Pakrac, a u pozadini se izdigla Moslavačka Gora.

Da se ohladimo prije objeda, spuštamo se lijepom stazom u Ivanovac na Rašaškoj. Godi nam kupanje u prostranom bazenu bistre gorske vode. U dom se vraćamo dolinom potoka Rašaške pa dobro uređenom stazom lijevo i strmo gore izlazimo na Poljanu. …“(Oko Svobodinog doma na Psunju, Zvonimir Keler, Hrvatski planinar – br. 4/1939, str. 111-115)

Back to future…

Gotovo stoljeće kasnije jutarnja šetnja od zidova Svobodinog doma na Poljani dovela je sedmero planinarskim stazama također do Ivanovca. Od ostataka doma krenulo se po planinarskoj stazi 310. Staza prolazi istom trasom kao što je to bilo u Kelerovo vrijeme, samo vjerojatno uz neke promjene, ali šumski pokrov duž trase u današnje vrijeme je puno bogatiji i viši pa smo uskraćeni za neke poglede s trase. Ispod Oštrenjaka (718 m) još uvijek je križanje gdje se dijele putovi. Samo sada desno vodi šumski makadamski put koji ide od Velike Poljane pa podno Oštrenjaka i Srnolova da bi se potom spustio u tjesnac potoka Rogoljice. Ravno bi se ubrzo stiglo na vrh, ali više ne kroz livadu nego pod visokim stablima. Kako ta opcija više nije markirana planinarska staza nastavili smo lijevo, po markiranoj stazi. Staza više ne prolazi kroz šikare malina koje opijaju mirisom. Dobro utabani planinarski put koji se po izohipsi pruža po strmoj padini Oštrenjaka sada je šumovit. Tu i tamo se čuju zvukovi nabujale Rašaške koja teče duboko ispod. Stazu su ugazile noge nekoliko generacija planinara, a ponegdje se mora provući ispod ponekog suhog hrastovog debla što se opružilo preko staze zbog starosti, vjetra ili bolesti. Nakon 15 minuta dolazimo do križanja gdje se penjemo na stijenu Malog Oštrenjaka. Visoke granitne stijene na vrhu Malog Oštrenjaka sada su sakrivene u hrastovoj šumi pa je pogled ograničeniji, ali se još uvijek može nazrijeti usjeke kroz koje Rašaške rasijecaju Psunj dok se ne sjedine u Ivanovcu te šumoviti Srnolov i dalje prema zapadu dolinu Pakre. S Malog Oštrenjaka spuštamo se na stazu i nastavljamo do križanja gdje završava staza 310 te se dalje spuštamo po stazi 337 do Ivanovca. U Ivanovcu gdje je nekad bilo popularno izletište sada su u obnovljenim objektima prostori Zajednice „Susret“. Na međuriječju tri Rašaške sada je mjesto novih prilika i nade kao što je ime stare parne lokomotive za šumsku uskotračnu željeznicu iz 1947. godine što se zaustavila na jednoj od livada uz Rašašku. Poslije gableca kojeg smo imali na livadi nogometnog igrališta krenuli smo natrag istim putem, ali sada uzbrdo, do Poljane. Prošavši ispod Oštrenjaka preko staze pretrčava krdo muflona koji sada vladaju ovim strmim padinama, a za krdom polako kaska i mladunče muflona koje je skoro krenulo za krivim krdom.

Fotogalerija: