Ostaci drevnih prašuma, na čijim su proplancima nekada plesale vile i zbivala se kojekakva čudesa, još uvijek su nam na dohvat ruke. No, za njih, osim šumara, u današnje vrijeme tek malo tko zna. Svoje tajne krije i planina Psunj na kojoj se na jugozapadnom dijelu na otprilike 42 ha površine, na nadmorskoj visini od 800 metara, nalazi rezervat prirode znakovita imena “Muški bunar”.
Još donedavno u tom su području rasli gorostasni primjerci psunjskih bukvi i hrasta kitnjaka, starosti od 150 do 300 godina. Pojedini primjerci bukvi bili su visoki i do 40 metara i promjera do 200 cm a neki od tih orijaša još uvijek su živi. Da bi se takvog diva opasalo rukama, u krug treba stati šestero do osmero ljudi.
Za sada je “Muški bunar” privlačan jedino dobro upućenim planinarima i šumarima, dok su drugi izletnici prava rijetkost. Bilo bi ih znatno više kad bi znali da se na kraju planinarske staze nalazi specijalni izvor pitke vode, po kojemu je cijela šuma i dobila ime.
Još 1963. godine ovo je područje bilo zaštićeno, da bi 1980. godine bilo proglašeno i “specijalnim rezervatom šumske vegetacije”. Zahvaljujući tome, i u 21. stoljeću može svjedočiti o nekadašnjem bogatstvu slavonskog sredogorja.