Na strmom brežuljku, na sjevernim izdancima Psunja, a južno od ceste Pakrac – Požega, blizu sela Dragovića nalazi se Čaklovačka gradina. Grad je u srednjem vijeku imao važan strateški položaj jer je kraj njega prolazio put od Kamengrada i Požege u smjeru Pakraca. Tvrđava je podignuta u 13. stoljeću na posjedu Sv. Ivana Jeruzalemskog ( ivanovaca priorata vranskog ) . Spominje se u 15. stoljeću ( 1476. ) pod imenom Csaktornya, a u kasnijim dokumentima i pod imenom Čakovec, da se na kraju udomaćio naziv – Čaklovac. U 15. stoljeću podno tvrđe razvilo se jako podgrađe ( suburbinum ) s karakteristikama obrtničkog i trgovačkog mjesta. Nalazio se u sastavu Križevačke županije i bio je njena najistočnija obrambena utvrda. Bilo je to prije dolaska Turaka ujedno i najistočnije mjesto do kojeg se u taj dio Slavonije proširio kajkavski govor. Nakon templara bio je vlasnik Čaklovca ban Petar Keglević ( 1523. ) , a zatim Franjo Tahi od kojeg su Turci osvojili grad 1544. godine.
Za vrijeme Turaka izgubio je Čaklovac svoj nekadašnji značaj, jedino je ostao snažno vojničko uporište. Čaklovačke age bili su poznati po svojoj nasilnosti i pljački okolnog stanovništva. U tome se posebno isticao čaklovački Rustan-aga. Za ime tog poturice vezani su mnogi zločini pa je stoga bio često na udaru slavonskih hajduka. Ubio ga je 1596. godine Franjo Ilinić jer mu je aga odbio osloboditi netom uhićenu ženu. Nakon toga Ilinić se odmetnuo u šumu, prikupio hajdučku četu od 190 nezadovoljnika i nanosio Turcima velike gubitke u cijelom požeškom kraju. Poginuo je krajem iste godine u sukobu s požeškim Solčić-pašom kraj Brodskog Drenovca. Bio je to početak hajdučkog i narodnog otpora protiv turske vlasti u Slavoniji .
Odlaskom Turaka krajem 17. stoljeća Čaklovac je napušten i prepušten rušenju . Od te velike utvrde ostala je sačuvana, ali prepolovljena peterokutna glavna kula za koju početkom 20. stoljeća Đuro Szabo navodi da je to „ pravi Wohnturm, unutar četverouglast, izvana peterostran, pet katova visok … „. I sadašnji ostaci te kule tornja djeluju impresivno. Kutovi kule povezani su i pojačani tesanim kamenom, a u njenoj unutrašnjosti još su vidljivi ostaci gotičkoga kamina koji je ostao u uglu „ visjeti „ na višem katu. Oko te kule još su vidljivi ostaci obrambenog zida s opkopima.
Planinarske staze do Čaklovačke kule:
https://info.hps.hr/putovi/putovi?p[view]=1126
Od Omanovca do Čaklovačke kule potrebno je oko 3 h hoda
Od Španovice do Čaklovačke kule potrebno je oko 1 h hoda.
