Uspon na Klek povodom 150. obljetnice organiziranog planinarstva u Hrvatskoj (13.4.2024.)

Sunčanu subotu, 13. travnja 2024. godine posjetili smo uspavanog diva koji se opružio iznad Ogulina. Tog dana HPS i HPD Klek iz Ogulina obilježili su svečano 150. obljetnicu povijesnog događaja kojim je 1874. začeto organizirano planinarstvo u Hrvatskoj. Na usponu na Klek sudjelovalo je 2000 planinara, a s njima se do planinarskog doma popeo i pokrovitelj obilježavanja 150. obljetnice organiziranog planinarstva u Hrvatskoj predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović. U sklopu obilježavanja obljetnice u blizini planinarskog doma Kleku Hrvatska gorska služba spašavanja izvela je atraktivnu pokaznu vježbu, uz sudjelovanje helikoptera Hrvatske vojske. Uz vodstvo planinarskih vodiča HPS-a i osiguranje članova HGSS-a na vrh Kleka popelo se više stotina zainteresiranih planinara, a nakon silaska u Bjelskom ispod Kleka organiziran besplatan ručak i druženje uz glazbu. Velik broj planinara posjetio je i razgledao Alpinističku zbirku Zavičajnog muzeja u Ogulinu, kao i posebnu prigodnu izložbu povodom 150 godine hrvatskog planinarstva.

Fotogalerija:

Planina Klek ima posebno mjesto u svijesti hrvatskih planinara, ali je značajna i u hrvatskoj povijesti. Još u 17. stoljeću, prije 335 godina znameniti erudit iz Slovenije Johann Weichard Valvasor prikazao je Klek kao impozantnu hridinu i nazvao je »mons Klyek«. Francuski istraživač Belsazar Hacquet krajem 18. stoljeća u svojim djelima spominjao je biljke ubrane na Kleku. Saski kralj Friedrich August II na Klek se popeo dva puta, a 1838. u pratnji mu je bio Josip Jelačić, poslije hrvatski ban. Klek su pohodili mnogi istaknuti znanstvenici, posebice botaničari, a Ljudevit Schlosser toliko je bio povezan s tom planinom da mu je u 19. stoljeću bečki dvor dodjelio titulu viteza Klekovskog.

Klek je za hrvatske planinare međutim osobito važan kao mjesto gdje je prije točno 150 godina, u proljeće 1874., inicirano osnivanje planinarske organizacije. To je bio trenutak kada je baš u Ogulinu, nakon povratka s Kleka, profesor Johannes Frischauf iz Graza predložio Budi Budisavljeviću i Vladimiru Mažuraniću da se u Hrvatskoj osnuje planinarska organizacija što je bio onaj inicijalni trenutak rađanja organiziranog bavljenja planinarstvom u Hrvatskoj. Već u jesen te godine u Zagrebu je osnovano Hrvatsko planinsko družtvo (HPD), čime su Hrvati postali deveti narod svijeta i prvi u ovom dijelu Europe sa svojom planinarskom udrugom.

U početku su u planinarskoj udruzi uglavnom djelovali prirodoslovci i drugi istraživači, od kojih su mnogi ujedno bili osnivači Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Sveučilišta u Zagrebu i pokretači mnogih znanstvenih, kulturnih i društvenih zbivanja. No, vremenom se ljubav prema osvajanju vrhova širila i razvijala pa su rezultati koji su ostvareni u okviru HPS-a iznimni. U dugoj povijesti hrvatskog planinarstva osobito su značajne brojne alpinističke ekspedicije u sva svjetska velegorja, uključujući i uspješne ekspedicije na najviše vrhove svijeta, kao i postignuća speleologa koji istražuju bogat podzemni svijet Dinarskoga gorja. Hrvatski alpinisti izveli su 19 ekspedicijskih uspona na vrhove više od 8.000 metara, među kojima i uspješne uspone na najviši vrh svijeta Mount Everest (8.848 m), a također su ispenjali sve najviše vrhove i najzahtjevnije stijene na svim kontinentima. Speleološka djelatnost ima dugu tradiciju i brojna svjetski zapažena postignuća koja predstavljaju temelj za mnoga značajna znanstvena i primijenjena istraživanja. Godine 1950. godine upravo u Hrvatskom planinarskom savezu osnovana je Hrvatska gorska služba spašavanja, koja se snažno razvila i postala prepoznatljiva javna služba za spašavanje na svim neurbanim terenima gdje se mogu primijeniti spašavateljska znanja, vještine i oprema. Tijekom Domovinskog rata hrvatski planinari aktivno su se uključili u obranu domovine, a u Hrvatskom planinarskom savezu je od najspremnijih alpinista, speleologa i gorskih spašavatelja formirana specijalna postrojba Glavnog stožera HV-a (Planinska satnija Velebit). Hrvatski planinari aktivno se skrbe o više od 6.500 kilometara planinarskih putova i 160 planinarskih domova, kuća i skloništa. Dodatni sadržaj za planinarenje pružaju planinarske obilaznice, među kojima je najpopularnija Hrvatska planinarska obilaznica sa 158 kontrolnih točaka i šest stupnjeva priznanja. Po programima HPS-a svake se godine provede više od stotinu raznovrsnih planinarskih škola.