Ovim naslovom bi slobodno mogli započeti jedan, samo naizgled, sadržajno vrlo sumnjivi plakat planinarskog izleta. Čak i nama koji živimo nedaleko samih granica Park prirode Papuk, ovakav naslov bi izazvao na prvi dojam sumnju ili podsmijeh, ali u današnjem načinu života gdje su pametni telefoni naši prozori u svijet i možda bijeg od stvarnosti i obaveza, ne spoznajemo ono prirodno oko nas, okruženje u kojem živimo. Ipak, ako poželite barem na jedan dan upoznati slavonsko gorje na nešto drugačiji način predlažem da istražite Park prirode Papuk putujući kroz njegovu burnu geološku povijest. A zašto baš kroz geološku prošlost i sve te silne milijune godina?! Krenimo redom ili bolje rečeno geološkim neredom ili kaosom koji vlada na gorskoj livadi Jankovac.
S pitome gorske livade Jankovac možete se uputiti u klasični planinarski izlet nekom od brojnih planinarskih staza Parka prirode Papuk, napraviti krug oko jezera uz nezaobilazne selfije na ovom gorskom biseru ili jednostavno uživati u gastronomskoj ponudi planinarskog doma. U posljednje vrijeme Jankovac je sve poznatiji kao atraktivna turistička lokacija te su učestale prometne gužve oko najpoznatije točke ovoga UNESCO Geoparka proglašenog 2007. godine. Stoga predlažem da svoj ekološki otisak svedete na najmanju moguću mjeru, parkirate osobno vozilo u nedalekom Voćinu, Slatini ili Velikoj i uputite se do Jankovca, odnosno Grofove poučne staze.
Kao što naziv sugerira, staza prolazi kroz omiljeno područje pomalo ekscentričnog grofa Jankovića koji je na ovoj gorskoj livadi pronašao mir, odmor i na koncu, posljednje počivalište. Na samom početku staze možete vidjeti geološki presjek Jankovca na kamenom stupu/zidu pitajući se pri tome je li se svemir ili neka druga viša sila našalila na Jankovcu prilikom stvaranja ove mikrolokacije PP Papuk. Naime, na kamenom stupu prikazan je presjek stijena iz različitih geoloških razdoblja prilikom čega pažnju osobito zaokupljaju stijene vulkanskog porijekla. Od kuda vulkan u ravnoj Slavoniji?! UNESCO Geopark Papuk nalazi se na samom rubu Euroazijske ploče, točnije tektonskoj megajedinici južnoj Tisiji te se sudara sa Afričkom pločom, odnosno njenim sjevernim rubom – megajedinicom Sjevernim Dinaridima. Da granični spor između Euroazijske i Afričke ploče, a preko leđa sirote Tisije, Dinarida i drugih tektonskih megajedinica još uvijek traje, mogli smo se nažalost uvjeriti kroz nedavne zagrebačke i petrinjske potrese. Geopolitika je vrlo turbulentan, prljav posao pun tektonskih poremećaja. Šalu na stranu, milijunima godina unazad na širem području Geoparka vulkani su oblikovali današnji reljef pa smo osim općepoznatog Panonskog mora na ovim prostorima mogli svjedočiti nečemu što danas imamo priliku vidjeti na Islandu, Indoneziji i drugim zemljama.
U okolici Jankovca brojni su speleološki objekti zbog kojih se zapitate i nije li vas Google Maps greškom odveo na velebitski krški teren. Na širem području Geoparka Papuk danas ipak ne divljaju bijesni vulkani već buja složeni ekosustav unatoč primjetnom djelovanju ljudske ruke. Iako umjetna, Jankovačka jezera dom su biljnih i životinjskih vrsta, te čak endemskih vrsta. Šetajući kroz sve do nedavno ozelenjelu šumu pa do izvora jankovačkog potoka u špilji, ako vam se posreći, možete ugledati endemske vrste puža – Graziana Papukensis i Graziana Slavonica. Naglašavam, osim sreće nužno je i da ne nosite, kao autor ovog teksta, dioptriju za promatranje asteroida jer su ovi endemski stanovnici Jankovca milimetarske veličine. Ono što je svakako zamjetnije su klimatske promjene jer iako kasni listopad u vrijeme posjeta, šuma izgleda gotovo proljetno, a vrijeme je izrazito toplo. Naš skromni doprinos borbi protiv klimatskih promjena možemo dati jednostavnim poštivanjem načela pod skupnim nazivom „Leave no trace“ u prirodi kako bi naši sićušni endemi, mi sami i buduće generacije i dalje imali zdrav i čist dom. To se posebice odnosi na zaštitu šuma i vrlo osjetljivog krškog podzemlja. Čovjek je vrlo rano spoznao gospodarsku vrijednost Jankovca na kojem se nekada proizvodilo i staklo, a jedini relikt tog vremena je obližnje staklarsko groblje.
A da jankovačko speleo podzemlje ne čine samo endemi, krš i vrijedni obrtnici pobrinuo se i jedan istaknuti pripadnik krim miljea ondašnjeg vremena koji je sigurno utočište od ruke zakona potražio u spilji danas nazvanoj po njemu. Naime, predaja kaže da je Maksim Bojanić u spilji zajedno sa pripadnicima svog razbojničkog klana čuvao blago, a upravo je u njoj uhićen na spavanju te sproveden na daljnju kriminalističku obradu u prostorije tadašnje verzije USKOKA. Život razbojnika zasigurno nije bio ni malo udoban s obzirom na hladnoću i ustajali zrak same špilje. U susjednoj špilji, posljednje počivalište pak ima grof Janković čijim stopama istražujemo prošlost ovog kraja. Grof Janković, dirnut ljepotom Jankovca, naredio je ga se pokopa u sarkofagu dopremljenog sve do same spilje gdje i danas leži. Danas u špiljama nema strašnih razbojnika, ekscentričnih grofova, već samo društvo pauka, lažipauka, lažištipavaca, jednonožnih rakušaca, uspavanih šišmiša i pokojeg znatiželjnog izletnika. Sve to nam ukazuje da parkovi prirode imaju osim estetske, znanstvene i ekološke vrijednosti, i svoju kulturološku vrijednost koja obuhvaća vlastelu, hajduke i obrtnike toga doba.
Spuštajući se pokraj staklarskog groblja kroz bukovu šumu Grofovom stazom dolazimo do vrlo lijepog, sedrenog slapa Skakavac. Sedra nastaje složenim djelovanjem vode, cijanobakterija i biljaka te je vrlo osjetljiva na bilo kakve promjene i utjecaje čovjeka stoga ponovimo još jednom – leave no trace! Zbog fotografiranja na morate silaziti sa drvene stazice da biste dobili bolju fotografiju jer silaskom na sedru nepovratno uništavate ovaj iznimni prirodni fenomen. Nakon kraćeg odmora kod lijepog planinarskog doma još jednom se možete vratiti u prošlost kroz posjet Geoinfo centru u Voćinu. Suvremena zgrada izgrađena je u pravokutnom obliku po uzoru na vulkanski fenomen obližnjeg lokaliteta Rupnica te ima sjajni biološki, arheološki i geološki postav te 6D kino koje vas kroz crtani film vraća u daleku prošlost Geoparka Papuk i Panonskog mora! U Geoinfo centru zahvaljujući voditeljima na unaprijed organiziranom posjetu možete se upoznati sa nekadašnjim i današnjim neobičnim stanovnicima Geoparka Papuk koji nam pokazuju složenost prirode u punom smislu.
Unutar granica Geoparka odvija se životna priča koja bi mogla poslužiti kao scenarij dostojan meksičke sapunice. Naime, isključivo na livadama Papuka kod Novog Zvečeva obitava ženka leptira močvarnog plavca (Phengaris alcon alcon). Naša leptirica ima povjerenja isključivo u biljku močvarne sirištare (Gentiana pneumonanthe) do te mjere da isključivo tamo polaže jajašca . Nakon izlijeganja, gusjenica je na čuvanju kod najbolje frendice močvarnog plavca – močvarne sirištare. Istovremeno, gusjenica se hrani cvjetnim pupom sirištare, odrasta te se spušta s vremenom na zemlju. Zahvaljujući feromonima koje ispušta, gusjenica privlači mladog i priprostog mrava koji pada na prvi pogled te odvlači gusjenicu u svoj mravinjak gdje je drži kao kap vode na dlanu! Nakon nekog vremena, ličinka gusjenice se izliježe u prekrasnog leptira, ali sada bez fatalnih feromona. Mrav, ništa ne sluteći čitavo vrijeme o tajni gusjenice, iznenađen i zgrožen preobrazbom odlučuje da ako on ne može biti sretan, ne može niti gusjenica pa u luđačkom zanosu pokušava oduzeti život bježećoj gusjenici/leptiru iz mravinjaka!
Nakon upoznavanja sa postavom Geoinfo centra, imamo dojam da nas je informativni vulkan izbacio na površinu Zemlje natrag u sadašnjost. Nastavljajući cestom od Voćina prema Pakracu, možda ćete zamijetiti bizarnu nakupinu stijena uz cestu. Radi se o jednom od geolokaliteta UNESCO Geoparka Papuk – zaštićenom spomeniku prirode Rupnici. Hlađenjem lave formirane su neobične pravokutne i šesterokutne (oblik ovisi o brzini hlađenja) nakupine stijena koje su poslužile kao ideja za arhitektonsko rješenje Geoinfo centra u Voćinu. Ovaj prirodni fenomen ima iznimnu geološku vrijednost, sastoji se od stijena riolita koji pak ima izvrsnu građevnu vrijednost. Za one „poduzetnije“, spomenimo da su Zakonom o zaštiti prirode propisane prekršajne novčane kazne za uništenje ili oštećenje nalaza obrazovnog ili znanstvenog značaja koje sežu do 26500 eura za pravnu osobu, odnosno 19920 eura za fizičku osobu. Nekada je na ovom području bio bučni kamenolom, a danas možete prošetati kraćom poučnom stazom.
Geopark ovdje ne staje sa svojim geoiznenađenjima te nekoliko kilometara niže na lokalitetu Trešnjevica možete na stijenama zatvorenog kamenoloma, ako se malo približite, ugledati neobičnu stjenovitu liniju koja je ni manje ni više vulkanska žila davno ugaslog vulkana. Danas tim područjem ne odzvanja buka kamenoloma, već šum potoka s druge strane ceste. Ako je Hrvatska zemlja tisuću otoka, onda je Geopark Papuk njen zeleni otok s tisuću potoka! Bezbroj puta prolazeći ovom cestom, ni sami nismo bili svjesno nevjerojatnih tajni UNESCO Geoparka Pauk udaljenih samo nekoliko desetaka metara od nas.
Zbrajajući dojmove, zaključujemo da je na Papuku je sve nekako složeno, bizarno, uvrnuto, neobično… Možda je nenamjerno najbolji opis Papuka dao Vladimir Jelaska u Velebitskom geološkom putopisu opisujući Velebit: „Velebit je neiskorištena učionica jer je tamo moguće promatrati izvore i ponore, doživjeti cvatnju, dozrijevanje i uvenuće, susresti gmazove i predatore, odolijevati nasrtaju kukaca, snimati ptice i leptire, naići na dobroćudnu, ali i opaku divljač, osjetiti surovu studen i skloniti se od nenadane oluje, sanjariti tijekom zalaza sunca, probuditi se zorom na orošenoj plani i pridružiti dobroćudnom medi u slašćenju malinama. Jednom riječju, na Velebitu je sve moguće pa i upokojiti se u nekom kapljuvu.“ Naš Papuk je također jedna velika učionica, i ostanimo budni u očuvanju njegove velike biološke i geološke raznolikosti. Prošlost pokazuje da je suživot ljudi i prirode moguće, štoviše čak poželjan za očuvanje vrsta. Na tebi je da živiš održivo, a planinariš odgovorno (Leave no trace!), tu na zelenom kršu tvom…
autor: Sergej Paik (ispitni esej za polaganje ispita za čuvara planinske prirode)
