Iako je vremenska prognoza za vikend 28.-30.09. dala naslutiti da će biti bure, ipak smo se odlučili za izlet na Vaganski vrh. Uspjeli smo se skupiti i potrpati u jedan auto te krenutni prema Starigradu.
Krešo nam je osigurao povoljan smještaj kod “Nede”. Smještaj za preporučiti – uredno, čisto, dobri domaćini, blizu plaže, trgovine i Velebita.
Od Nede krećemo ujutro u subotu u 6 sati autom prema Velikom Rujnu. Vani je bura i osjeti se da puše. Po dolasku na rujno, izlazimo iz auta i doživljavamo prvi šok. Hladno je i bura puše! Puno jače nego dolje u gradu.
Oblačimo se i krećemo prema prijevoju Buljma. U šumi je malo bolje i imamo osjećaj da ne puše toliko. Polako, ali sigurno dolazimo do prijevoja Buljma.
Na prijevoju bura ne puše nego nosi sve pred sobom! Teško tebi, ako te uhvati na krivoj nozi.
Prelazimo i prijevoj te dolazimo so planinarskog skloništa Struge gdje pravimo pauzu. Već je i vrijeme da se nešto pojede!
Nakon pauze preko Marasovca nastavljamo do grebena. Na grebenu ulazimo u maglu i buru koja na mahove nosi sve pred sobom. Hladno je.
Prolazimo pokraj Babinog jezara, ali ga ne vidimo od magle. Znamo da za otprilike 45 minuta bi trebali biti na vrhu, ali ne vidimo dalje od par metara. Pratimo dobro utabanu stazu i stižemo na vrh.
Kratko slikanje na vrhu i odmah krećemo natrag. Cilj nam je manuti se sa grebena i izaći iz magle.
Po silasku sa grebena i izlasku iz magle na trenutak smo ugledali medvjedicu i dva mala medvjeda kako prelaze preko planinarske staze i trčeći preko livade nestaju u šumarku. Prizor za pamćenje kao nagrada za maglu na vrhu.
Spuštamo se lagano prema Rujnu, sjedamo u auto i pravac aparatman.
Večer provodimo uz priču i druženju sa domaćicom.
U nedjelju krećemo put Pakraca, ali usput stajemo i penjemo Zir.
Jako lijep uspon do vrha, onako taman za nedjelju. Pogled sa vrha ne može se opisati. Prelijepo.
U Pakrac dolazimo u popodnevnim satima.
Vaganski vrh popeli su: Krešo, Ksenija, Žulja, Dijana i Stevo.
