Buroviti vikend na Velebitu (28.-29.1.2023.)

Ove godine za tradicionalni uspon visokogorske sekcije na Sveto brdo (1752 m) odabrali smo pristup s dalmatinske strane. Zbog prognozirane jake bure na Velebitu i pod njime pred polazak na izlet odabrali smo najkraću moguću rutu s Libinjske kose preko Dušica do vrha, umjesto rute preko Vlaškog grada. Ovaj put nas je krenulo šestero, troje je već u petak, 27. siječnja, poslijepodne krenulo do Lovinca te tamo prespavalo, a troje rano ujutro u subotu, 28. siječnja. Na izlazu s autoceste u Rovanjskoj se sastajemo te nastavljamo do Modriča odakle skrećemo na pristupnu cestu za Libinje. S Libinjske kose krećemo na turu u 9 sati, kontra naletima bure. U početku sunčano, a na prijevoju pod Debelim brdom ulazimo u burni oblak gdje su naleti bure najjači. Preostali dio puta do planinarskog skloništa Dušice kroz šumu nije puhalo, ali zbog dubokog snijega u nanosima stavljamo krplje. U sklonište stižemo oko 13 sati. Završni uspon na vrh ostavljamo za nedjeljno jutro jer na otvorenom još uvijek puše jaka bura. Počinjemo s pripremama za loženje peći u skloništu, a u brzo pristižu 4 gssovca iz PD “Babulj” Bibinje na skijama i krpljama. Nakon raspremanja oni preuzimaju brigu za pripremu ogrjevnog drva. Poslijepodne provodimo uz priče i glazbu te brigu oko održavanja vatre… Nakon par sati oko 16 h iz vedra neba stiže skupina od 8 planinara i planinarki iz Zadra (PD “Vrtolom”) s malim psićem, Kalijem, koji se od hladnoće stisnuo pod jaknom jednog od njih. Mali Kali je sav drhturio pa ga prvo uz peć malo griju i stavljaju na klupu pod nekoliko pokrivača da se zagrije i oporavi. U skloništu postaje mala gužva, no “gdje čeljad nisu bijesna, ni kuća nije tijesna”. Kako dan odmiče, provodimo vrijeme uz priču i glazbu, a glavnu ulogu za održavanje morala imao je gssovac Duje sa svojim anegdotama. Predvečer malom blagovaonicom koja je i dnevni boravak zamirisao je dinstani kupus s kobasicama kojeg su zajednički pripremili gssovci i Zadrani.

Ujutro u nedjelju, 29. siječnja, dok ostali još spavaju nas šestero kreće na vrh. Nakon buđenja i loženja peći u spavaonici krećemo u 7,30 sati iz skloništa. Preko Dušica i kroz šumu sporo napredujemo zbog vjetra i dubokog snijega. Po izlasku iz šume snijeg se stanjuje i stvrdnjava prekriven ledenom korom pa skidamo krplje i stavljamo dereze. No, zbog jake bure koja neprestaje na 1500 metara nadmorske visine  odlučujemo se okrenuti i vratiti jer napredujemo jako sporo. Ipak se još danas treba voziti natrag i vratiti doma, pa nema previše vremena za gubljenje. Na povratku do skloništa na platou Dušica se nakratku razvedrilo i ukazalo sunce, ali je ubrzo opet sve prekrila magla i vjetar se pojačao. U skloništu su se taman već svi razbudili, a s peći je zamirisala kajgana s kobasicama i slaninom. Nakon odmora i pakiranja viška stvari što smo ostavili u skloništu te oproštaja od novih prijatelja počinjemo spust natrag do auta pod Libinjskom kosom gdje stižemo oko pola dva. Spuštamo se do obale i krećemo na autocestu te još stajemo na kavu i palačinke kod Macole, s druge strane Velebita.

Fotogalerija: