Rano ujutro s prvim zrakama sunca 3. travnja okupili smo se oko 6 sati na autobusnom kolodvoru u Pakracu. Ubrzo krećemo i nakon par minuta zastajemo u Lipiku da pokupimo manju ekipu koja tu ulazi. Krećemo prema Banovoj Jarugi i Kutini te na križanju prema Novskoj u bus ulazi Davor koji se žurio da stigne iz Novske, a u Kutini ispred Kauflanda pridružuje se Tatjana. Sada nas je ukupno 37. Prije toga zastali smo kod pekare u Banovoj Jarugi, stalnoj stanici za ovakve izlete, kako bi se opskrbili doručkom. Prije uključenja na autocestu prema Zagorju stajemo još kod motela Plitvice na zagrebačkoj obilaznici radi stanke za jutarnju kavu.
U Zaboku bus silazi s zagorskog autoputa i krećemo se cestom preko Krapinskih Toplica prema Pregradi. Usput vidimo uz cestu nekoliko dvoraca po zagorskim bregima, a u Pregradu stižemo oko 9:30. Izlazimo iz busa i vodiči Boro, Zoka i Stevo formiraju skupinu koja kreće prema zagorskoj katedrali odakle se uspinjemo prema prvom odredištu, planinarskoj kući Kuna Gora, gdje nas očekuju domaćini Štefanija i Slavko Dimač članovi HPD „Kunagora“ iz Pregrade. Usput prije uspona baš u tom trenutku iz crkve izlaze pripadnici 12 povijesnih postrojbi iz svih hrvatskih krajeva, među njima i Trenkovi panduri iz Požege, te nakratko zastajemo.
Nakon kratke stanke vodiči nas vode iza crkve gdje počinje uspon. Glavni vodič Boro te pomoćni vodiči Zoka i Stevo skupini su za početak pripremili Križni put, no uz malo muke uskoro stižu svi do kuće. Tamo nas domaćini upoznaju s pregradskim krajem i poviješću nakon čega nas drugom malo ugodnijom stazom vodi gđa. Štefica nazad u Pregradu.
Antunu Mihanović Petropoljski, autor pjesme Horvatska domovina koja je uz notni zapis Josipa Runjanina postala himna “Lijepa naša”, nadahnuće za svoju pjesmu što je postala hrvatska državna himna dobio je boraveći u Zelenjaku, klancu zagorske rijeke Sutle između Klanjca i Kumrovca te podno ostataka zidina srednjovekovne utvrde Cesargrad. Zelenjak te spomenik piscu i našoj nacionalnoj himni posjetili smo tog dana bili na izletu po zagorskim bregima.
Dan smo proveli šetajući po zagorskim bregima neposredno uz granicu sa susjednom Slovenijom. U Pregradi smo obišli Kuna Goru te istoimenu planinarsku kuću što se nalazi na bregu iznad grada i zagorske katedrale koja je sagrađena početkom 19. stoljeća gdje su nakon potresa koji je pogodio Zagreb preseljene orgulje iz potresom teško oštećene zagrebačke katedrale, upoznao nas je domaćin Slavko Dimač član HPD „Kunagora“. Posjetili smo i obišli dvorac Veliki Tabor kod Desinića gdje smo se upoznali s tužnom pričom o nesretnoj ljubavi između plemenitaša Fridriha Celjskog i djevojke skromnog seljačkog porijekla Veronike Desinićke tijekom obilaska utvrde sa stručnim vodičem. Prije obilaska Velikog Tabora bili smo na ručku u restoranu u okviru seljačko-turističkog gospodarstva „Grešne gorice“. Dio nas je tamo nakon mučnog križnog puta u Pregradi popustio grešnoj naravi, a dio se razočarao s ponudom zagorskih štrukli posluženih bez zapečenog vrhnja u tepsiji, inače zagorskog kulinarskog specijaliteta. Nakon prolaska kroz klanac Zelenjak stigli smo u Klanjec gdje se nalazi galerija radova svjetski priznatog velikog hrvatskog kipara Antuna Augustinčića. Dio nas je ostao u Klanjcu na kavi te obilasku figura renomiranog kipara u parku oko galerije, a neke od figura ponovno su tada oživile jer smo ih pokušali imitirati. Drugi dio krenuo je u šetnju do vrha Japica na Cesarskom Brdu iznad Klanjca, a pritom su prošli pored vidikovca na stijeni nazvanog Pesji skok te planinarske kuće Cesargrad koja se nalazi u blizini ostataka srednjevjekovne utvrde Cesargrada. Ta utvrda napuštena je početkom 17. stoljeća oko tridesetak godina nakon što ga je kmetska vojska pod vodstvom Ilije Gregorića osvojila i spalila tijekom seljačke bune Matija Gupca 1573. godine. Skupina s vrha i Cesargrada vraća se u Klanjec oko dvadesetak minuta prije 19 h te svi polazimo busom prema našim mjestima pritom se zaustavljamo na Ježevu. U Pakrac stižemo oko 22 h nakon što je bus zastao u Kutini, Banovoj Jarugi i Lipiku.
Antun Ciglenečki