„Za 20 časaka na markiranoj stazi prema vrhu Risnjaka nalazi se izvor vode…“, tako su 1920-tih tadašnji planinari mjerili proteklo vrijeme i udaljenost koju je potrebno savladati do nekog planinarskog odredišta. O tome zapis postoji u starim primjercima Hrvatskog planinara iz tog razdoblja, a ulomak citata otisnut je i na jednoj poučnoj ploči na Horvatovoj stazi do vrha Veliki Risnjak koja se nalazi kod izvora uz stazu, a govori o posebnosti i važnosti krških izvora odnosno izvora vode u krškom reljefu.
O „časku“ kao davnoj mjernoj jedinici naših planinarskih predaka saznali smo za vrijeme posjeta Nacionalnom parku „Risnjak“ gdje smo bili od 11. do 12. ožujka 2023. godine. Prvi dan, nakon puta do Crnog Luga tijekom kojeg je mjestimice bilo nekoliko pljuskova, krenuli smo prema vrhu Veliki Risnjak po Horvatovoj i Moravčevoj stazi do Schlosserovog doma. Kad smo stigli na polazište kiša više nije padala i krenuli smo na vrh. Postupno se uspinjući, s visinom smo došli i na snijeg koji se iznad 1000 metara nadmorske visine nije otopio. Do Schlosserovog doma stižemo nakon 4 sata i 15 minuta, umjesto 3 sata i 30 minuta. Snijeg nas je usporio za 45 minuta što i nije tako loše. Vani uz Schlosserov dom koji je zatvoren zbog skore rekonstrukcije i manjka koncesionara koji bi ga zakupio, pravimo stanku za gablec. Odlučujemo kako na vrh nećemo ići jer je magla pa nema nekog posebnog razloga da vidimo što ima gore, a i zbog mogućeg probijanja kroz zapuhe snijega. Nakon gableca krećemo prema Medvjeđim vratima usput čitajući priču o vilama Gorankama i Goranima unazad, od kraja prema početku, na pločama što su postavljene uz stazu. Na Medvjeđim vratima čitamo zadnji dio priče, a da nismo stigli do početka, jer je početak priče u drugom smjeru na Vilju, a mi se spuštamo natrag u Crni Lug. Uz pogled na more skrećemo prema Crnom Lugu. Putem dolje nailazimo na mnogo tragova raznih zvjerčica i zvjeradi koji također vode dolje. Prije silaska u dolinu Leske prolazimo pokraj Markovog brloga, gdje je Marko sagradio bajtu za svoj boravak u šumi. On je bio goranska verzija Grizzly Adamsa, čovjek koji je živio u šumi od plodova prirode povremeno svraćajući među ljude u sela radi razmjene onoga što je ulovio za druge namirnice, a imao je i svog medvjeda kojeg je pripitomio još dok je bio mladunac. Marko je umro u ratnom logoru u Italiji 1943. godine, imao je 94 godine. Kroz pitomu dolinu Leske uz nekoliko starinskih kućica, izvore, potoke i ponore vraćamo se natrag na parkiralište NP.
Krećemo kroz Mrzlu vodicu prema Gornjem Jelenju i Platku te oko 19 sati stižemo u Veliki dom na Platku. Nakon ček-ina prvo odlučujemo da ćemo večerati, a onda odlazimo u sobu.
Ujutro nakon doručka u 8 sati krećemo prema Snježniku. Prije polaska, jedan planinar upravo je sišao s vrha, a još dvojica iz Rijeke kreću kad i mi. Gotovo cijelim putem do vrha bio je snijeg koji se stvrdnuo preko noći pa se nije propadalo kao dan ranije na putu za Risnjak. Na vrh smo išli kroz Grlo, a spustili se po grebenskom putu. Na vrhu i travnatom dijelu grebena snijeg je otpuhao vjetar. Vidik s vrha, Alpe s jedne, more s druge, Velebit s treće strane… Na silasku prije ulaska u šumu, još stignemo isprobati i dereze na jednoj zasnježenoj kosini. Prije silaska do auta spuštamo se u Mali dom na Platku odnosno Dom Sušak na čaj i piće prije polaska. Još jedan časak do auta, 50tak časaka do kuće…
O NP Risnjak:
Zbog osebujnosti područja u vegetacijskom, klimatskom, pedološkom i šumarskom pogledu, nakon višegodišnjih istraživanja prof.dr. Ive Horvata, područje Risnjaka je 15. rujna 1953. godine proglašeno Nacionalnim parkom. 1997. g. područje parka prošireno je na izvor rijeke Kupe te planine Snježnik i Guslicu. Prostire se na 6350 ha. Najviša točka je 1528 m – vrh Veliki Risnjak, a najniža 290 m – izvor Kupe. Temeljni fenomen zaštite parka su šumski ekosustavi i hidrogeološki spomenik izvor Kupe. Park je prirodno stanište sve tri velike europske zvijeri – medvjeda, vuka i risa. Na tom području raste 1148 vrsta i podvrsta flore.
Fotogalerija:
