Južni Velebit Staza Mali Princ i vrh Veliki Crnopac

19. i 20. lipnja 2021.g. bili smo na izletu na južnom Velebitu. Nas 16 krenulo je put Gračaca
iz Pakraca i Lipika u subotu ujutro u dva kombija, a s još dvojicom smo se našli na odredištu
ispred motela „Lički krovovi“: Željko nam se pridružio s Paga i Goran, koji je išao vlastitim
prijevozom.
Nakon preuzimanja ključeva i smještaja u motelu Lički krovovi u Gračacu odvezli smo se do
početne točke kretanja, gdje smo ostavili kombije, na stazu Mali Princ koju opisuju kao
najbakovitiju velebitsku stazu.
Na početku staze našli smo se sa g. Tihomirom Miličevićem koji je išao u redovno održavanje
i kontrolu staze te nam je dao par savjeta. Između ostalog, upozorio nas je i na veliki broj
poskoka po kojima je poznato područje Crnopca. Priručnici pišu i stručnjaci savjetuju da si za
ovu stazu odvojite 3-4 sata, ali ako zaista želite iskusiti i svim čulima osjetiti bajkovitost ovog
dijela Velebita zastanite, udahnite, osluhnite i uživajte koliko god je potrebno.
Stazu su 2003. godine otkrili, osigurali i markirali zadarski planinar Slavko Tomerlin
poznatiji kao Tatek i njegov kolega planinar Zdenko Morović.
Put kreće kroz šumu uz mnoge skulpture životinja: medvjeda, vuka, srne, risa, divlje svinje,
divokoze, poskoka… Nakon 45 min. Dolazimo do križanja putova gdje skrećemo do
Skloništa Crnopac koje je prekrasno uređeno i gdje možeš sjesti i odmoriti i, naravno, ukoliko
je potrebno, prenoćiti. Od skloništa smo krenuli prema vrhu Bili Kuk (1171 m) do kojeg je
put osiguran sajlama i klinovima. Cijela kružna staza Put Malog princa je puna penjanja i
spuštanja pomoću sajli i klinova te neprestano treba biti na oprezu. Nekima od nas je to bilo
prvi put da se susreću s takvom vrstom planinarenja, ali smo uz pomoć kolega planinara,
svladavajući svoje strahove i pomičući vlastite granice uspješno odradili cijelu stazu te uspjeli
uživati u svemu što ovaj dio bajkovitog Velebita pruža.
Nakon prelaska preko Dvora, Konobe, Niskih i Dvorskih vrata, spuštanja u Zdenkovu jamu,
Šušnjevca, Slipog i Tisnog klanca, Podkuka, Papratnjaka, Krivog klanca, Tonkinih i Stankinih
vrata dolazi se do Kičme, koja je najizazovniji dio staze, ali je osiguran sajlom. Prelaskom
Kičme došli smo do Nebeskih vrata čime smo zaokružili cijelu stazu i dio ekipe odlazi u
motel na osvježenje i odmor, a njih 12 nastavlja obići još jedan vrh – Kitu Gaćešinu (1226 m).
Nakon povratka s vrha, slijedi večera u „Ličkim krovovima“. Nakon večere šetnja po Gračacu
i zasluženi odmor jer nas sutra čekaju nove avanture odlaska na najjužniji vrh Velebita –
Veliki Crnopac (1402 m).
Ustajemo rano kako bismo krenuli prije nego nas ljetne temperature obeshrabre. Odabrali smo
najkraći put do vrha koji vodi od Prezida i traje 2h i 30min. Put vodi kroz šumu uz kamenje i
stijene, nisko raslinje i mnogo prekrasnog cvijeća. Na nekim dijelovima je staza lakša, na
nekima izazovnija, ali svaki put kada se zastane može se uživati u prekrasnom pogledu koji
uvijek otkrije nešto novo svakim korakom i prijeđenim metrom u visinu. Prije samog dolaska
na vrh treba prijeći preko posljednjeg izazovnog hrpta.
Stazu smo svladali za nešto manje od 3 sata uz nekoliko odmora i dosta popijenih litara vode.
Nakon silaska s vrha vraćamo se u motel po stvari, osvježenje, opraštamo se od Željka i
Gorana te krećemo put Slavonije pozitivno iscrpljeni i puni dojmova.

Iako je južni Velebit pun izazova – kamena, strmih litica, hrptova, nepreglednih stijena,
veselimo se sljedećem izletu na taj naš lijepi div.

Tekst:
Martina Grdić