Nedjelja 27.lipnja 2015. okupljamo se kod Ksenije u kafiću. Prognoza vremena baš ne obećava pa tako neki od prijavljenih za izlet odustaju, a mi uporni koji smo ove sušne godine već puno puta pokisli do kože krećemo sa dva vozila prema odredištu.
Za oko sat vremena stižemo do Đulovca gdje skrećemo prema šumarskoj kući Skoblar. Imamo sreče pa je rampa na cesti otvorena tako da stižemo automobilima do Skoblara. Sitna kiša nas neprestano prati i ne obećava prestati. Gordan odluči da ne ide na vrh. Ostati će pod nadstrešnicom naložiti vatru za osušiti se i peči kobasice. Po blatnoj stazi za oko 1:40 sati stižemo na vrh.
Usput nalazimo vrganje. Na vrhu u skloništu malo odmaramo i jedemo sendviče te lupamo pečate u dnevnike i silazimo dolje.
Dolje stižemo za oko 1:15 sati. Iz daljine osjetimo miris dima i pečenih kobasica koje nam je Gordan priredio.Presvlačimo se i pridružujemo se u pečenju kobasica, te poslije ručka krećemo kući.
Vodič Boro
