Feručo Lazarić, istarski planinar i spisatelj rođen 1955. godine koji je vid izgubio u dobi od 40 godina, uvečer 25. listopada 2024. godine u prostorima Gradske knjižnice Pakrac predstavio je svoje dvije putopisne knjige „Planinarenje na slijepo“ i “Na drugi način lijepo”. Također je podijelio s publikom brojne anegdote sa svojih mnogobrojnih putovanja iz proteklih tridesetak godina života.
„Došao je da nam ispriča sve ono što je kroz svoj planinarski staž doživio, prehodao, osvojio. Feručo je slijep, slijepa osoba, pa je upravo zbog toga organizator ovog našeg večerašnjeg druženja Udruga slijepih i slabovidnih osoba Pakrac-Lipik.“, najavila je gosta Monika Lucić-Fider, ravnateljica Gradske knjižnice Pakrac, u uvodu ovog putopisnog te dodala je i motivacijskog predavanja.
„Posebno mi je drago što je večeras s nama da nam pokaže neke stvari koje su nemoguća misija. Upravo je uspjeh što je obišao brojne vrhove svijeta čime razbija predrasude o slijepim osobama.“, dodao je Stanko Kovačić, predsjednik Udruge slijepih i slabovidnih Pakrac-Lipik, i izrazio nadu kako ovo nije zadnje druženje s Feručom u Pakracu.
Na brojna putovanja i planinarske podvige upušta se uz životni moto „Život je lijep i kad si slijep“, a što nastoji približiti drugima kad pjeva i sklada, piše u knjigama, govori na putovanjima i planinarenjima te predavanjima. Tako je dosad o svojim iskustvima već napisao dvije knjige te trenutno piše i treću. Na ovom predavanju prenio je zgode i anegdote o svojim počecima u bavljenju planinarstvom u koje se upustio tek kada je oslijepio u 40. godini života. Odonda je doživio i postigao neke stvari s kojima se samo rijetki planinari u Hrvatskoj mogu pohvaliti. Propješačio je 1100 km Via Adriatice, od rta Kamenjak do Prevlake. U Hrvatskoj se popeo na 155 planinskih vrhova Hrvatske planinarske obilaznice čime je zaslužio najviše priznanje Hrvatskog planinarskog saveza. Popeo se na slovenski Triglav, grčki Mytikas na Olimpu i najviši vrh Balkana Musalu u Bugarskoj.
Tijekom svog prvog obraćanja pakračkoj publici posebno se osvrnuo na iskustva sa svoja dva putovanja u Africi i Južnoj Americi. Tako dok je bio u Africi, s namjerom da se popne na Kibo na Kilimandžaru, najviši afrički vrh, otkrio i doživio neke druge stvari, a upravo to je za njega jedan od ciljeva kojeg ima na svojim planinarenjima. Ne samo ići gore i dolje po planini. Tijekom boravka i druženja s domaćim stanovništvom u jednom selu podno planine koji iako imaju vrlo malo su ustvari vrlo veseli ljudi. „Tu sam opet otkrio da čovjeku treba zaista malo da bude sretan.“, rekao je Feručo. Nakon posjete Africi, Feručo je putovao po Južnoj Americi. Tamo je putovao od Lime na obali Tihog oceana do visokih Anda u Peruu. Obišao je otok usred jezera Titicaca, obišao Cusco i zaboravljeni grad Inka, Machu Pichu, smješten na nepristupačnom terenu visoko u Andama. Popeo se iznad 5000 metara na vrh Planine 7 boja odnosno Dugine planine. Družio se s Kečua indijancima.
„Putovanje je lijepo makar i na slijepo. Ako ne putuješ čitaš samo jednu stranicu knjige. Ne reci mi koliko si obrazovan, reci mi koliko si proputavao. Ljudima, prijateljima i poznanicima često nije jasno zašto putujem jer ionako ništa ne vidim. Ustvari meni je izazov kako dohvatiti i doživjeti stvari koje ne vidim te o tome pisati. Meni je zaista uživanje u tome, baš u tom istraživanju da ja kao slijep, kako ću ja doživjeti sve te stvari.“, na kraju je zaključio Freručo te dodao kako je planinarenje bogom dana ljudska aktivnost koja nam pruža sve osobine što nam čine život ljepšim, sadržajnijim, zanimljivijim i uzbudljivijim te na koncu konca zdravijim.
izvor fotografije: Gradska knjižnica Pakrac
