Zimski uspon na Sveto brdo (1751 m) na južnom Velebitu koji je za našu sekciju postao tradicija zbog manjka snijega i tople zime smo morali čekati do kraja veljače ove godine. Nešto snijega je na južnom Velebitu palo tjedan dana ranije, a još ga je palo par dana prije izleta. Nakon te zadnje hladne fronte koja je zabijelila vrhove Velebita stvorila se anticiklona kojoj je zadnji dan bio baš na dan našeg uspona, 29. veljače 2020. godine, dan koji se ponavlja jednom u četiri godine. Iz Pakraca i Lipika oko 4,30h ujutro krenulo nas je šestero, a još dvoje smo u kombi ukrcali u Kutini. Na bezinskoj pumpi iza naplatnih kućica u Lučkom na jutarnjoj kavi smo se sastali s Matkom i Krešom iz Zagreba, otuda smo krenuli prema izlazu Sveti Rok, a oni su nas pratili u autu iza. Nakon nekoliko uspona iz Dalmacije prošlih godina, ove godine smo prvi put na Sveto brdo krenuli iz Like, sa sjeverne strane, kontra jugu. Na polazištu planinarske staze kod spomenika uz Majstorsku cestu na Krču iznad Egejca smo oko 9 h i za petnaestak minuta smo spremni za polazak. Prvi dio uspona je lagana šetnja šumskom cestom do Lišćana drage bez vrludanja izvan ceste (MINE!). Od polazišta na 640 m n/v u početku suho, a prve nakupine snijega počele su se viđati iznad 800 m n/v. Pola sata prije Lišćana drage susrećemo dva vojnika u povratku, tatu i sina, koji su ranije tog jutra krenuli do Lišćana drage na “zimske pripreme” na Velebitu, putem su izradili i jednog snjegovića pokraj kojeg smo prošli. Od Lišćana drage do Lišćana bunara snježni pokrivač se podebljava i počinjemo prtiti. Do planinarskog skloništa na Dušicama stižemo nakon 4 sata, oko 13,20h. U skloništu ostavljamo višak stvari iz ruksaka, malo se okrepljujemo i stavljamo dereze na noge te krećemo na vrh. Vrh se s Dušica nije vidio, jer ga je prekrivao oblak. Prvi dio uspona koji je u zavjetrini protekao je bez većih poteškoća, ali nakon što se prošlo oko 1500 metara n/v i izašlo na greben jako jugo sve snažnije puše i pruža otpor pri penjanju. Tada se razdvajamo u tri skupine koje su svaka zasebno izašle na vrh, napravili nekoliko fotki i odmah krenuli natrag bez zadržavanja. Između 15,30h i 15,45h na vrh prvo stižu Matko, Krešo i Željko zatim Zoka, Zdravko i Branko te nakon njih Robi, Antun, Jelena i Goran. U skloništu smo prije 17h i već započinjemo s pripremama za večer i zagrijavanjem skloništa. Matko i Zdravko su se uhvatili sjekire, a ostali loženja peći. Večer provodimo uz glazbu i grickalice do 21h kada polazimo na počinak, neki i ranije. Budimo se u 6h, Branka se probudila ranije i ponovo naložila vatru u pećima, nakon doručka započinjemo s čišćenjem skloništa i pripremama za polazak. U 7,30h krećemo te do kombija i auta stižemo za dva i pol sata. Kako smo spremili sve stvari i ušli u vozila tako se vjetar počeo pojačavati. Jugo nas je dopratilo sa Svetog brda u Liku. Na odmorištu Zir u Macoli stajemo na kavu i nešto pojest prije povratka te nakon pozdrava s Matkom i Krešom iz Like put sjevera svatko kreće svojim tempom, praćeni uz novu neveru s juga.
Ekipa koja je sudjelovala na izletu: Željko, Branka, Goran P., Jelena, Antun, Zoka, Robi, Zdravko (iz HPD “Gojzerica” Požega), Matko i Krešo (iz PDS “Velebit” Zagreb).
Vodič: Antun Ciglenečki
Slike sa uspona:
Video sa uspona:
