Uspon na Dinaru: Sinjal (1831 m) – 25. do 26.1.2020.
Malo više od godinu dana nakon tradicionalnog zimskog uspona Visokogorske sekcije na Sveto brdo (1751 m) na Južnom Velebitu organizirali smo ponovo jedan zimski izlet. Ovaj put zbog nedostatka snijega po svim višim planinama Hrvatske smo odlučili promijeniti cilj izleta jer uspon na Sveto brdo po zimi bez snijega ne bi bio to. Stoga smo kako bi proširili vidike i istražili druge staze i kutke za cilj odabrali Sinjal (1831 m) na Dinari, najvišu točku u Hrvatskoj.
Pet dana prije izleta, saznao se konačan broj od devet sudionika ovog izleta. Potencijalni deseti sudionik nažalost je morao odustati zbog iznenadne ozljede ramena zadobivenoj na nogometu dva dana ranije. Zbog takvog brojevnog stanja odlučili unajmiti kombi umjesto da idemo automobilima.
Kombi je dan prije izleta preuzeo Goran od 3,45h ujutro pa prvo pokupio sve iz Pakraca i Zdravka, člana HPD „Gojzerica“ Požega, koji je došao do Pakraca, te još dvoje u Lipiku, odakle smo krenuli iza 4 sata, prema planu. U Kutini i Zagrebu pokupili smo preostala dva putnika i popunili kombi. Od Zagreba volan preuzima Slavko te vozi do odredišta uz usputno zaustavljanje za kavu na odmorištu Zir u Macoli.
Na startnu poziciju u podinarskom zaseoku Mirkovići ispred uništene školske zgrade stigli smo oko 10 sati. Prije toga smo kninskom Lidlu obavili zadnju opskrbu. Vrijeme je bilo suho i stabilno, s juga su prijetili tmurniji oblaci, ali veća kiša nije padala. Kod školske zgrade, gdje počinju planinarske staze za Brezovac i„Yogurt-staza“ za Sinjal, krećemo u smjeru ove druge. Na putokazu piše da uspon do vrha traje 3,45h. U 10,25 sati smo krenuli, a kod novog planinarskog skloništa „Zlatko Prgin“ na 1543 m nadmorske visine smo stigli oko 14 sati. Novo planinarsko sklonište pod Bukovim vrhom na Dinari su prije nešto više od godinu dana napravili i uredili članovi HPK „Sv. Mihovil“ iz Šibenika kako bi odali počast svome članu Zlatiboru Prginu koji je umro tijekom uspona na Aconcaguu 1999. godine. Tijekom nešto više od 3 i pol sata uspona do skloništa s uputnim stankama za odmor bilo je uglavnom suho, na par minuta u jednom trenu je počela rositi kišica koja je ubrzo prestala. U skloništu radimo stanku za odmor i obrok te vadimo suvišne stvari iz ruksaka.Na vrh krećemo svi osim Slavka koji ostaje i grije nam sklonište. Ne dugo nakon polaska iz skloništa Stevi su promrzli prsti kroz rukavice pa se odlučuje vratiti natrag jer je prestao osjećati prste. Ostali nastavljaju dalje. U kuloaru 20 minuta ispod vrha ostalo je još dosta tvrdog snijega pa stavljamo dereze. Po izlasku iz kuloara, koji je zaštićen od vjetra, 5 minuta prije vrha padao je gust snijeg i puhao jak vjetar. Na vrh do crvenog stupa, skloništa u koje se može stisnuti desetak ljudi, stižemo oko sat vremena od polaska. Zadržavamo se kratko, zbog niske temperature, snijega i vjetra, samo kako bi se zajedno poslikali te se vraćamo natrag, a u sklonište stižemo još prije mraka.
Večer provodimo uz nadoknadu energije, a neki pokušavaju riješiti „igračku za sive moždane stanice“ koju je Stevo nabavio u Muzeju iluzija. Drugi traže 4G signal koji se povremeno pojavljuje kako bi objavili slike na društvenim mrežama ili provjeravaju rezultat utakmice između Slovenije i Norveške za treće mjesto na europskom prvenstvu u Švedskoj. Na počinak odlazimo oko 21 sat.
U nedjelju ujutro budimo se iza šest sati te nakon jutarnjih rituala te pospremanja stvari i čišćenja skloništa krećemo dolje oko osam sati. Prvih pola sata silaska prati nas gusti zrnati snijeg koji je nešto niže prešao u kišicu, ali veći dio puta dolje više ništa nije padalo. Na izlasku s planinarske staze na šumski put susrećemo dva lovačka psa, a ubrzo dolazimo i do jednog lovca i saznajemo kako je u tijeku lov. Već u Mirkovićima susrećemo troje planinara iz Sinja, Splita i Vrlike koji su krenuli na nedjeljni izlet, bez nekog određenog plana, do kud stignu… Po dolasku do kombija presvlačimo se i krećemo cestom uz potok Krčić prema Kninu, usput zastajemo kod Topoljskog buka na izvoru Krke, a u Kninu obilazimo zidine kninske utvrde. Iz Knina krećemo prema Korenici po ličkoj magistrali umjesto autocesti, kako bi stali u Macoli na ručku. Nakon što smo ostavili Matka na Tifonu u Lučkom pratimo na radiju rukometnu utakmicu između Hrvatske i Španjolske koja završava kada smo stigli u Lipik…
Ekipa koja je sudjelovala na izletu: Goran, Antun, Slavko, Zoka, Jelena, Matko, Željko, Stevo i Zdravko (HPD „Gojzerica“ Požega).
Vodič: Antun Ciglenečki
