Od 17. do 18.1.2026. visokogorska sekcija ponovno je bila na zimskom usponu na Sveto brdo (1751 m), najljepšem vrhu južnog dijela Velebita s najljepšim vidicima. Ovaj put iz Egejca, od zadnje kuće u zaseoku uz Majstorsku cestu, dokle se moglo doći autom. Na putu prema Dušicama slijedim tragove krplji dvojice Dalmatinaca koji se krenuli ranije. Kod spomenika na skretanju s Majstorske ceste pozdravljam se sa grupom lovaca što preko navigacijskih uređaja prate kretanje svojih lovačkih pasa. Polako se uspinjući iz ličke magle se izlazi do sunca koje se probija kroz gustu šumu. Pauza za obrok kod Lišćana bunara i još sat vremena krpljarenja do skloništa na Dušicama. Sklonište je još toplo i u peći još gori vatrica. Dvojica Dalmatinaca što su stigla prije mene, krenuli su na vrh, ali su se nakon pola puta odlučili prekinuti uspon jer jedan od njih nije imao dereze, a snijeg je bio sve tvrđi te u krpljama nije se moglo nastaviti. Nakon sat vremena njih dvojica se vraćaju u sklonište, Frane iz Zadra i Vito iz Šibenika, upozajemo se te ostatak dana provodimo u razgovoru i kasnije pripremamo večeru.
Fotogalerija:
Ujutro nakon kave, krećem na vrh i pozdravljam se s novim prijateljima koji će nakon doručka krenuti natrag u Egejac do svog auta. Nakon uspješno završenog uspona na vrh, oko podneva vratio sam se natrag do skloništa. Kratak odmor i pakiranje preostalih stvari u ruksak. Tijekom tog vremena prolaze pokraj skloništa još dvojica planinara iz smjera Libinja koja su krenula na vrh. Malo iza njih do skloništa dolazi i dežurni planinar PD “Belveder” iz Biograda koji ovog vikenda ima zadatak da obiđe sklonište. Zbog neodgovornog ponašanja pojedinih planinara što se nisu brinula o kućnom redu skloništa PD “Belveder” je odlučio da će redovito svaki vikend netko iz društva obilaziti sklonište. Kad sam spremio sve stvari i stavio opremu, dereze na gojzerice za prvi dio spusta do Lišćana bunara, pozdravljamo se i krećem natrag. Od Lišćana bunara dereze zamijenjujem s krpljama za preostala dva i pol sata silaska s bijele planine…
Ove godine navršava se deset godina od prvog uspješnog zimskog uspona na Sveto brdo visokogorske sekcije PD “Psunj” iz Pakraca koji je bio tijekom vikenda 23. i 24. siječnja 2016. godine. Te godine uspon je kretao s dalmatinske strane, s noćenjem u planinarskom skloništu Ivine vodice.
Tradicionalni usponi visokogorske sekcije PD “Psunj” započeli su s izletom od 31. siječnja do 1. veljače 2015. godine, kada se pokušalo doći na Sveto brdo iz Velike Paklenice preko skloništa Ivine vodice gdje se noćilo. Prvi zimski uspon prekinut je zbog visokog snijega iznad Ivinih vodica oko dijela Čičin do:
Dvije godine, 2017. i 2018., nije bilo zimskog uspona, a ponovno smo bili na vrhu 2019. godine od 20. do 21. siječnja. Tada smo noćili u novom skloništu na Vlaškom gradu, tek obnovljenom, još nije bio završen i uređen iznutra potpuno.
Prijestupne godine, od 29. veljače do 1. ožujka 2020. godine, popeli smo se prvi put s ličke strane od Egejca te nakon silaska s vrha prenoćili u planinarskom skloništu Dušice.
Bez noćenja na planini bili smo 30. siječnja 2021. godine, od Libinja preko Dušica do vrha i natrag.
Odmah na početku godine, od 8. do 9. siječnja 2022. godine, opet smo na vrhu s ličke strane i prenoćili na Dušicama.
Godinu kasnije, od 28. do 29. siječnja 2023. godine, krenuli smo s Libinja do planinarskog skloništa Dušice. Nakon noćenja u skloništu, ujutro smo krenuli na vrh, ali smo zbog burnog oblaka i male vidljivosti te jakog vjetra morali se okrenuti na 1500 metara nadmorske visine.
Sljedeće godine je bilo malo snijega. Od 3. do 4. veljače 2024. godine smo se popeli na vrh od Libinja s noćenjem u skloništu Vlaški grad.
