Hod u spomen.
Na tom su pohodu bili i članovi PD Psunja, od kojih su neki i sami bili dio te nesebične borbe. Slijedi njihova priča:
Izlazimo iz šume, a na obzoru prizor koji krijepi dušu i ulijeva strahopoštovanje. U daljini se prostire Sveto brdo, okupano suncem, s velikom hrvatskom zastavom i mnoštvom ljudi. Upravo je počela misa za poginule branitelje.
Na Velebitu, tamo gdje se nebo dotiče stijena, stoji Sveto Brdo. Nije to tek vrh, već tihi svjedok priča, borbe i sjećanja. Za nas četvero postalo je utočište, platno po kojem smo iscrtali korake u spomen. Svaki kamen pod nogama, svaki udisaj velebitskog zraka, nosio je sjećanja na sve one koji su disali za slobodu.
No, ovaj pohod bio je poseban, posvećen od srca i našem prijatelju koji nije među nama, ali je tu uz nas neprekidno. Ovo je bio naš način da hodamo s njima i da hodamo s njim. Nije to bio samo uspon na vrh, već i pogled u dubine duše, pronalazak mira u tišini planine. Jer na Svetom Brdu, gdje su vjetrovi pisali povijest, znali smo da nismo sami. Na povratku kući, još uvijek prepuni emocija, čitali smo retke otisnute na leđima majice koju smo s ponosom obukli:
Vi s Velebita,
Stanite u prvi red za raj,
Jer pakao ste već prošli.
