Zimski uspon na Sveto brdo (30.1.2021.)

nadomak vrha (foto: Mario Bosilj)

Peti po redu zimski uspon visokogorske sekcije na Sveto brdo (1752 m) mogao bi se nazvati po kultnom akcijskom horor trileru Quentina Tarantina „Od sumraka do zore“ uz malu izmjenu „Od zore do sumraka“. Sam izlet trajao je i malo duže od naznačenog razdoblja, od 4 sata ujutro kada je 30. siječnja 2021. godine krenulo devet još ne razbuđenih glava pa do 22 sata navečer kada su se svi vratili do kombija parkiranog na Libinjskoj kosi nakon 12 i pol sati provedenih na nogama.Poslije četverosatne vožnje s Libinjske kose prema snijegom i ledom prekrivenom najatraktivnijem vrhu južnog Velebita krenulo se oko 9 sati i 30 minuta. Prolaskom uz Veliko Libinje pogled su odvlačili konji što su se sunčali na snijegom posutim velebitskim pašnjacima. Kod Rončevića stanova nekoliko srna zaplašeni pridošlicama se daje u trk i hita uz strmu padinu. U to vrijeme nakon 15tak minuta hoda skupina zastaje kako bi se skinulo suvišni slojevi odjeće jer je siječanjsko sunce prigrijalo kao da je proljeće te većina nastavlja uspon na Debelo brdo u kratkim rukavima. Na strmom usponu na Debelo brdo već ima dovoljno snijega da se može staviti krplje kako se ne bi propadalo. Pri polovici uspona skupina susreće dvojicu planinara iz Pakoštana koji se spuštaju prema Velikom Libinju. Od njih doznajemo da su iz novo osnovanog planinarskog društva, kasnije pretraživanjem interneta saznaje se da se radi o Planinarskom društvu „Sv. Justina“ koje je početkom siječnja 2021. godine osnovano u Pakoštanima. Novopečeni planinari su svoje prvo planinarsko iskustvo stekli tijekom 4 dana koliko su proveli na Velebitu, pri čemu se temperatura noću spuštala do -15 stupnjeva celzijusa. Krenuli su prema Dušicama u utorak ujutro s Majstorske ceste iznad ulaza u tunel Sveti Rok gdje su ostavili auto. U skloništu u Dušicama su proveli četiri dana, a u petak ujutro odnosno trećeg dana boravka u planini gorska služba spašavanja pokrenula je potragu za njima. Naime, prethodne večeri nisu se javili doma jer zbog jakog vjetra i niskih temperatura nisu mogli otići od skloništa do mjesta gdje je bilo signala za mobitel. Potražni tim gorske službe spašavanja na snježnim saonicama pronašao ih je u skloništu te su se spašavatelji vratili natrag i okončali potragu kad su utvrdili da su dobro. Sljedećeg jutra u subotu, dok se naša skupina penjala prema Debelom brdu i Dušicama, oni su krenuli natrag prema mjestu gdje su ostavili svoj auto.

Na prijevoju pod Debelim brdom oblači se ponovno slojevi zimske odjeće te se nakon kraćeg predaha nastavlja prema pola sata udaljenom skloništu na Dušicama. Još je vedro i sunčano, uživa se u pogledu na more. Kod skloništa Dušice radi se stanka za nadoknadu potrošene energije, a pri kraju odmora započinje puhati jugo i podiže se oblak magle. Pri pokretu susreće se s dvojicom planinara koji su rano ujutro krenuli od Vlaškog grada na Sveto brdo te su se spustili na Dušice i nastavili prema Libinjskoj kosi. Preko Dušica prolazimo gustu maglu, a nakon desetak minuta iz magle izranjaju još dva planinara, s Malog Alana krenuli su na vrh, ali su ispod vrha okrenuli natrag kad je započeo jači vjetar. Naša skupina nastavlja dalje prema vrhu prateći tragove u snijegu. Kroz šumu debljina snijega je bila i oko 80-90 cm što je dosta usporavalo napredovanje. Kad se izašlo iz šume debljina snijega se smanjila i ubrzan je tempo, snijeg je bio smrznut i odstajao debljino oko 20 cm. Tko je imao krplje, sada ih je zamijenio za dereze. Leda još nije bilo, potpuno zaleđena kora bila je tek pod samim vrhom. Svi na vrh stižu oko 16 sati. Tijekom završnog uspona po grebenu ponovno se razvedrilo i razišla se magla koja se bila podigla dok smo kretali s Dušica. Pucao je pogled na more, Liku, snijegom prekrivene Dušice do Tulovih greda, u daljini Dinara, Promina, Svilaja… Na vrhu se nismo dugo zadržavali jer nakon što se razišla magla i prestalo jugo, vjetar je okrenuo na sjeverozapadnjak koji je puhao iz smjera Vlaškog grada pa smo zajedničko fotografiranje obavili u zavjetrini. Nakon fotke skupina se spušta natrag na Dušice, uz jednu kratku pauzu za odmor nakon uspješno obavljenog uspona. U skloništu Dušice zatičemo petero planinara i planinarki te dva psa iz PD „Paklenica“ Zadar koji su došli na vikend u planini. Zatečeni su u pripremama za večeru, a i naša skupina je iskoristila priliku da se nešto prezalogaji. Poslije 19 sati navečer krećemo iz skloništa natrag na Libinjsku kosu uz mjesečinu i zvjezdano nebo. Na prijevoju prije spuštanja još jedan pogled na svijetla javne rasvjete u naseljima od Maslenice preko Ravnih kotara do Zadra… Još je vedro i takvo je ostalo dok se nismo spustili natrag do kombija oko 22 sata.

Sudjelovali: Zoka, Stevo, Jelena, Manuela, Ljerka, Antun, Kruno (PD „Petrov vrh“ Daruvar), Goran (PD „Petrov vrh“ Daruvar) i Mario (PD „Petrov vrh“ Daruvar).

Foto: Stevo, Antun, Mario, Kruno, Ljerka.