3.pohod na najviši vrh Slavonije, Brezovo polje (985m)
Nedjelja, 2.11, rano jutro, pola sedam, pekara radi, kafići rade, sve radi u Pakracu, planinari spremni za polazak na 3. pohod na najviši vrh Slavonije.
Kombi sa grupom od sedam ljudi (Pepica, Dijana, Kruno, Željko, Stevo, Zoka i Predsjednik) kreće iz Pakraca prema Strmcu. Već negdje u Lipiku, putnici u kombiju potiho, između sebe šapću, sve se bojeći pitati naglas – zašto mi krećemo u pola 7, kada je planirani polazak na pohod u 9 sati iz Strmca! (a zna se, da program uvijek kasni i neće biti u 9!)
Odgovor nudi predsjednik društva – stat ćemo na kavu u nekom od većih mjesta usput, a mogli smo i ranije krenuti!
U Okučanima ne stajemo pa tek smo krenuli, u Novoj Gradiški ništa osim kioska ne radi do 9 sati. Ništa zato, stat ćemo u Cerniku, veliko je to mjesto, negdje mora biti nešto otvoreno da već od puta umorni planinari odmore i popiju prvu jutarnju kavu. Poslije dva kruga po Cerniku, oko pola 8 i zadnja nada da ćemo popitu kavu u kafiću/krčmi/birtiji pada u vodu! Pa u ovoj županiji ugostiteljski objekti nedjeljom ne rade prije 9 sati!
Krećemo na Strmac, gdje čak i domaćine iznedađujemo! Tek su stigli, vatra je tek naložena, voda za kavu nije ni u planu.
Dio ekipe odmara u domu, dio odlazi pogledati okolicu dok se domaćini organiziraju.
Polako se skupljaju i drugi sudionici pohoda s našeg kraja – Mirko dolazi, preko čuka, brda i dolina, ali bez kartera; Snežana, Ksenija, Žulja, Lale i Pavac sa svojim autom, Blaž i lipičani – svi krenuli prema Strmcu oko 8 iz Pakraca/Lipika. Znamo da nisu stajali na kavi!
Osim naših tu su još i planinari iz, Požege, Slavonskog Broda, Novske, Našica, Belišća, Pleternice, Kutjeva, Velike i Matice iz Zagreba. Sve zajedno oko 120 sudionika.
Oko 9 sati još ništa od pokreta na pohod, ali zato su domaćini iznijeli svega – čaja, kave, kruha i pekmeza, kruha i masti, soli, crvene paprika, luka, bonove za grah, …
Oko pola deset Drago Vrbanić, predsjednik HPD Strmac, poziva na malo pažnje i sa nekoliko riječi otvara ovohodišnji pohod.
Ponesen govorom, niz stepenice u susret mu pohita naš predsjednik, ali ne stiže daleko. Iako zli jezici pričaju drugačije, klizave stepenice krive su za njegov pad i propuštanje ovogodišnjeg pohoda.
I dok Krešo ostaje u domu na Strmcu sa GSSom, a njegovu ulogu v.d.-a predsjednika preuzima poznati virtuoz na gitari i vlasnik objekta u G. Šumetlici (nećemo ga imenovati), sudionici pohoda kreću od planinarskog doma Strmac stazom preko Božikovačke Kose na najviši vrh Psunja i Slavonije. Nakon nešto više od dva sata i 40 minuta sudionici su stigli na vrh. Nekako pred vrhom grupiramo se i zajedno stižemo na Brezovo polje. Sjedamo uz ogradu na kojoj piše da je pod naponom, ali već od jutra znamo da u ovoj županiji ništa ne radi. Odmaramo, jedemo, slikamo se, popravljamo mobitel, provjeravamo kako nam je Krešo i lagano krećemo natrag.
U povratku s vrha vraćamo se dvjema stazama, vodiči Malenica i Vrbanić poveli su planinare stazama preko Jastrebinca i Gradine. Iz nekog razloga, manja grupa, samo najhrabriji, među kojima je i naša ekipa, idu preko Gradine. Na stazi je dosta šumskih radova i na mjestima nema makracije.
Po povratku na Strmac, provjeravamo Krešu i idemo na zasluženi odmor u dom – pivo, čaj, kava, grah, ulje za auto!
Oko 17 sati krećemo prema Pakracu, ostavljajući Mirka da čeka Dragu Vrbanića i ulje.
Još jedna planinarska avantura je iza nas…
